Ovo turbe je locirano s desnu stranu puta Zvornik – Kula. Narodna predaja

kaže da je iz velikog poštovanja prema šejh Hasan Kaimiji odmah poslije
njegove smrti (1691 - 1692), narod podigao turbe. Objekat je građen

od lomljenog kamena, ćerpiča, i drveta, pokriven šindrom. Prvobitno

turbe je bilo maleno. Za jednu prostoriju ga je proširio Šemsibeg Tuzlić
iz Tuzle i dao mu današnji oblik, a njegov bratić Bakirbeg Tuzlić pokrio
je turbe crijepom 1908. godine, jer je drveni krov bio dotrajao.
Dograđeno turbe danas ima svoju osnovicu:

10 x 6 m (s vana). Turbe je pregrađeno šindrom (šašavcima). U prvoj
prostoriji obavlja se namaz i odmaraju se zijaretgjahi a u drugoj je
grob šejh Hasan Kaimije, koji se nalazi u sredini turbeta. Grob je
pokriven kuburom i ograđen lijepom drvenom ogradom. Preko kubure je
razastrta zelena čoha, a oko bašluka je omotan zeleni saruk.



Hasan Kaimija je djelovao u drugoj polovici XVII vijeka rodom je Sarajlija.
Poslije svršenih nauka u Sofiji, Kaimija se posvetio derviškom pozivu.
Bio je šejh Sinanove tekije u Sarajevu.



U vrijeme koje je neposredno prethodilo velikom ratu s jedne strane
između Turske, a s druge strane Austrije i Mletaka (1683 – 1699) došlo
je do značajnih pokreta muslimanskih masa u Bosni. Jedan od epizodnih
događaja bio je da su naoružani muslimanski seljaci godine 1093
(1682 - 1683) upali u Sarajevo, gdje su udruženi sa Sarajlijama – ubili
kadiju (sudca) i njegova zamjenika. Posebno izaslani inspektor iz
Stambola tim je povodom pogubio 12 ljudi, a 56 poslao u zatočeništvo.
To je bio po svoj prilici uzrok da je Kaimija protjeran iz Sarajeva.
Nastanio se poslije toga u Zvorniku, gdje je i umro 1103.
tj. 1691 – 1692. godine. Kaimija su okušao i na književnom polju.
Poznate su dvije zbirke Kaiminih turskih pjesama, i to pod nazivom
>>Divan<< i >>Varidat<<.



Kaimija je pjevao i na svome narodnom jeziku, koji se u ono doba nazivao
bosanski jezik. Sačuvale su se dvije njegove pjesme, i to jedna protiv
pušenja duhana, a druga o osvajanju Kandije.



Kaimija je došao u Zvornik prije desetak godina svoje smrti. Cijelo to
vrijeme bio je imam >>Namazđah<< džamije u Zvorniku. Priča se da je
Kaimija stanovao u čukuri (mahala Fetija), danas Bolnička i da je često
odlazio na mjesto gdje mu je danas grob i turbe. Još se prenosi da je
prije na dan rekao da će sutra seliti na Ahiret. Slijedeći dan našli
su ga u njegovoj sobi mrtva, pokrivena njegovom hrkom.



Hifzija Suljkić